Mladen o kafi
Ćao drugari,
Ovo je moj prvi tekst ovde. I znam, trebao bih sad da se predstavim. Ja sam Mladen. Za početak je to sasvim doboljno. Ko želi da me upozna malo bolje, moćiće to kroz tekstove. Više će toga reći o meni nego ja sada u par rečenica. U suštini, to nije ni bitno.
Pa da počnemo. Kafa. Je l' da da mnogo govori samo ta jedna reč? Moram da priznam da i nešto ne gotivim jutra. U stvari, gotivim ali kad počnu onako lagano, bez nekih obaveza koje moraju da se odrade tokom tog dana. E to je neki najbolji momenat za prvu kafu, kada je skuvaš, sedneš, otvoriš neku knjigu, časopis, novine i razmišljaš samo o tome šta piše u toj literaturi, a sva životna dešavanja, probleme, dobre i loše stvari ostaviš po strani.
Vraćam se sad malo na početak. Pokušavam da se setim, baš i u ovom momentu, kada sam prvi put osetio miris i ukus kafe. Bilo je to sa bakom i dekom, još u danima osnovne škole. Pa da, sa tih dvoje ljudi svi imamo neke najlepše uspomene iz odrastanja i klinačkih dana, a između ostalog, u mom slučaju je to i kafa.
Kladio bih se, govorili su vam ljudi "nemoj piti kafu, narašće ti veliki rep" i ja kao klinac sam u to bio ubeđen. I onda, sipaš u kafu mleko, ustvari to je biše bilo mleka sa par kapi kafe, samo da dobije boju i malo onog ukusa i sav srećan popiješ to i duša ti puna. Pa čoveče ja sam popio kafu. Ja sam veliki. I sada to ja isto govorim svakom klincu koji želi kafu da proba, čisto da se tradicija velikog repa nastavi.
Ovo je moj prvi tekst ovde. I znam, trebao bih sad da se predstavim. Ja sam Mladen. Za početak je to sasvim doboljno. Ko želi da me upozna malo bolje, moćiće to kroz tekstove. Više će toga reći o meni nego ja sada u par rečenica. U suštini, to nije ni bitno.
Pa da počnemo. Kafa. Je l' da da mnogo govori samo ta jedna reč? Moram da priznam da i nešto ne gotivim jutra. U stvari, gotivim ali kad počnu onako lagano, bez nekih obaveza koje moraju da se odrade tokom tog dana. E to je neki najbolji momenat za prvu kafu, kada je skuvaš, sedneš, otvoriš neku knjigu, časopis, novine i razmišljaš samo o tome šta piše u toj literaturi, a sva životna dešavanja, probleme, dobre i loše stvari ostaviš po strani.
Vraćam se sad malo na početak. Pokušavam da se setim, baš i u ovom momentu, kada sam prvi put osetio miris i ukus kafe. Bilo je to sa bakom i dekom, još u danima osnovne škole. Pa da, sa tih dvoje ljudi svi imamo neke najlepše uspomene iz odrastanja i klinačkih dana, a između ostalog, u mom slučaju je to i kafa.
Kladio bih se, govorili su vam ljudi "nemoj piti kafu, narašće ti veliki rep" i ja kao klinac sam u to bio ubeđen. I onda, sipaš u kafu mleko, ustvari to je biše bilo mleka sa par kapi kafe, samo da dobije boju i malo onog ukusa i sav srećan popiješ to i duša ti puna. Pa čoveče ja sam popio kafu. Ja sam veliki. I sada to ja isto govorim svakom klincu koji želi kafu da proba, čisto da se tradicija velikog repa nastavi.
1 Komentari |
0 Trekbekovi